Na Dubrovnik film festivalu za mlade osvojila si Grand prix za kratki film Pepeljuga, kakav je bio osjećaj i jesi li to očekivala?
U Dubrovnik nisam otišla jer nisam htjela propustiti prvi tjedan predavanja na ADU. Bila sam fotkala s kolegom s faksa na kvartu kada su mi krenule dolaziti čestitke. Prvo mi nije bilo jasno o čemu se radi, a onda sam vidjela da sam osvojila Grand prix! Nisam ni u najluđem snu očekivala da ću sa svojim prvim filmom osvojiti nagradu na festivalu. Osjećaj je bio odličan, mješavina ponosa i zahvalnosti, jer ništa ne bi bilo moguće bez odlične ekipe i potpore Blanka.
Kakav je bio proces nastajanja filma i jesi li odmah znala kako film treba izgledati? O čemu je film?
Scenarij za film u početku je bio vrlo različit od onoga koji smo snimili. Bio je dosta mračan i dramatičan, bavio se obiteljskim nasiljem i položajem žene u obitelji. S vremenom sam uz pomoć raznih komentara koje sam dobila na radionici shvatila da to nije priča koju ja sa svojim iskustvom znam vjerodostojno ispričati te da se trebam koncentrirati na nešto meni bliže. Jedino što je ostalo isto kroz sve faze je glavni lik Pepe, nesigurne srednjoškolke u potrazi za vlastitim identitetom. Film je naizgled o prijateljstvu dvije karakterno drugačije djevojke u prvom razredu srednje, ali je zapravo o odrastanju i pronalaženju svojeg ‘ja’. Pepe cijeli svoj identitet temelji na prijateljstvu s Aurorom te se uvijek podređuje njenim željama. Aurori je s druge strane jako bitno kako ju drugi vide, pogotovo zgodni maturant Fran u kojeg je zaljubljena. Nakon neočekivanog ishoda događaja na Franovoj zabavi, Pepe shvaća da Aurori nije stalo do nje već samo misli na sebe. Odlučuje da joj ne treba tako toksična osoba u životu i da mora krenuti dalje sama. Film ima autobiografsku crtu jer glavne junakinje prenose borbu koja se događala unutar mene, između osobe koja treba odobravanje drugih i osobe koja želi biti svoja, makar ne zna kako.
Dojmovi s Blankovih radionica?
Blankove radionice jako su mi pomogle u svim fazama razvoja ideje. Kad sam došla nisam imala nikakvog znanja ni iskustva, samo žarku želju da upišem režiju i par ideja za kratki film. U Blanku sam naučila pisati scenarij, dobila sam puno korisnih savjeta i svake bih subote dolazila s prepravljenom verzijom Pepeljuge. Mislim da mi je jedna od najvećih prepreka pri pisanju scenarija za kratki film bila to što sam bila naviknuta na dramaturgiju dugometražnog filma i nije mi bilo jasno da se ogromna količina dramatičnih događaja ne može izdogađati u deset minuta. Zato mi je bilo korisno kad bi na kraju radionice pogledali neki od blankovih kratkih filmova, pomoglo mi je da shvatim kratki film kao formu. U sklopu radionice prvi sam put bila na setu dokumentarnog filma ‘U svijetu anđela’ Karla Gagulića, gdje sam bila vizažistica, asistentica režije a igrom slučaja i zamjenska snimateljica. Karlo je kasnije bio producent na mom filmu velik dio uspjeha filma dugujem njemu i njegovom velikom angažmanu oko pronalaska rasvjete i lokacije za scenu zabave. Također hvala Blanku na opremi i voditelju radionice Karlu Vorihu na pomoći oko mojih ostalih radova za prijemni.
Nedavno si upisala režiju na akademiji, jesi li zadovoljna i kako ti je tamo?
Cijeli prvi semestar bila sam pod dojmom šoka da sam uopće upala i da se nalazim gdje se nalazim. Bilo mi je stresno i nekad sam propitkivala svoje sposobnosti, ali na kraju je sve odlično ispalo. Zadovoljna sam s oba filma s kojima sam izašla na ispit. Odličan je osjećaj nalaziti se okružen ljudima istih interesa s kojima mogu raspravljati o filmovima i idejama, to bih nekako izdvojila kao najveću prednost faksa. Naučila sam puno toga kroz predavanja ali najviše razvijajući ideje za vlastite filmove i rješavajući neočekivane probleme na snimanju i u montaži.
Planiraš li raditi nešto novo i izvan Akademije ili ćeš se fokusirati samo na studij?
S kolegama često maštam o tome što bi mogli snimati kada ne bi imali okvire koje nam zadaje Akademija. Postoji jedna ideja za kratkometražni scenarij koji sam trebala predati za prijemni, ali sam u zadnji čas napisala i predala drugi. Često razmišljam o toj ideji i vjerujem da ću je u nekom trenutku preobličiti u neki novi scenarij. Ako ispadne dobro voljela bih ga snimiti sa strane. U svakom slučaju vjerujem da će barem netko od nas snimati nešto svoje preko ljeta pa ću asistirati kolegama na setu. Do tad ću se koncentrirati na vježbe promo film i autobiografiju koje trebam snimiti za faks.