OVO NIJE PRIČA O VINKU GRUBIŠIĆU

Ovo nije priča o Vinku Grubišiću

Autor: Dario Juričan

Godina je 2000. Na stolu novinskog magnata Ninoslava Pavića, vlasnika EPH, nalazi se dojava da je konkurent Ivo Pukanić, vlasnik Nacionala, nabavio ugovore o skrivenom medijskom ortakluku za lokalne radijske i tv postaje koji će osramotiti Pavića. Ugovore je gospodarskom kriminalcu, Pavićevom ortaku, Miroslavu Kutli sa stola maznula Branka Jagar, tada još supruga Romana Bolkovića, i dostavila ih Pukaniću. Odvjetnica Vesna Alaburić odmah će pohitati do tadašnjeg premijera Ivice Račana i upitati ga:

Pa nećete valjda hapsiti našeg dečka Pavića?

Rano ujutro 4.12.2000. na kioske izlazi novi projekt Ive Pukanića – dnevni list Republika. Za prvi broj velika ekskluziva: Ugovor o nastupu na tržištu s kojim su naši dečki Vinko Grubišić, Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić i Ivić Pašalić stvorili tajni pakt o preuzimanju medijskog tržišta. Ugovor je napisan uz pomoć Šifrarnika koji je nađen u originalu, pa se dao lako iščitati. Pukanić je tom objavom natjerao organe reda da djeluju ranije nego što su planirali. Hapšenje naših dečki više se  nije dalo izbjeći. Afera dobiva ime Grupo, prema nazivu tvrtke koja je trebala biti matica svim ostalim tvrtkama iz tog projekta.

Istog dana u 8:05 u stan na Pantovčaku Vinku Grubišiću upada Odjel gospodarskog kriminaliteta, u pratnji policijskih specijalaca. Premeće mu se stan, izuzima poslovna dokumentacija. Hrpe ugovora o kreditiranju, poslovnim udjelima, cesijama, osobna bilježnica. U 16.30 Vinko Grubišić je uhićen zbog udruženja radi počinjenja kaznenog djela. Ugovor na nastupu na tržištu koji povezuje njega, Kutlu, Pavića i Pašalića drugi dan po uhićenju, kod dežurnog istražnog suca, naziva „krivotvorinom“. Grubišić priča malo, za razliku od Kutle koji sucu navodi cijelu tiradu o svojim počecima, tipa „ja sam gradio Hrvatsku“, nešto kao Ivica Todorić 2018.

A bila bi zanimljiva priča kako su se te 1997. našli Kutle, Grubišić i Pavić i donijeli sve vlasničke papire na konspirativni sastanak. Kutle i Pavić izvadili su pozamašne svežnjeve iz fascikli, a Grubišić, navodno, jedan papir.

Vinko na sudu skromno navodi da je vlasnik stana i lokala u Importanne galeriji. Navečer ga puštaju iz pritvora, a po njega u jeepu dolazi supruga Dinka i novinar Andrej Maksimović Maks. Dinka Grubišić na licu je imala izraz bojazni i straha.

Pukanić medijski pumpa priču, a jataci po cijeloj zemlji skrivaju tajne ugovore s podjelom zaduženja da budu prikriveni vlasnici dvadesetak medija. Otvaranjem sefa javne bilježnice Anice Hukelj te sefa u odvjetničkom uredu Hanžeković otvara se vrli novi svijet. Sam Marijan Hanžeković stalno je minorizirao vlastitu ulogu u aferi Grupo. Kada ga se 2017. u intervjuu u njegovom uredu u Jurišićevoj pitalo za ulogu njegove namještenice Ksenije Dobrotić koja je od 1997. bila direktorica u Nova Produkciji, subjekta u čvrstom zagrljaju projekta Grupo, Hanžeković se nije se mogao sjetiti tog imena. Ksenija Dobrotić te je 2017. radila na prijemnom odjelu njegove kancelarije, desetak metara od ulaza u njegov ured. Jedno je tada ipak otkrio – kum je djeteta Vinka Grubišića.

Do ožujka 1999. godine Nova produkcija stekla je 24,36 posto dionica Jadran filma, a od 2001. Vinko Grubišić preuzeo je cijeli Jadran film. Uspio je to zahvaljujući Stipi Hrkaću iz Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) koji je nekoliko dana prije promjene vlasti 2000. prebacio dionice Jadran filma u kuponsku privatizaciju (pa zapetljanim putem dionice putuju do, kako to navodi u svom izvještaju 2000. novi čelnik Fonda Hrvoje Vojković, „malicioznog kupca dionica“ Vinka Grubišića). Nakon njega, nova ekipa HFP-a više nije ni sudskim putem uspjela povratiti dionice Jadran filma u HFP.

Grubišiću je ipak početkom 2000. frka pa u panici NO Jadran filma 7.3.2000. donosi odluku da se kompletni filmski fond u vlasništvu Jadran filma preda Hrvatkoj. Majstori će kasnije zaboraviti na tu odluku i Jadran film uredno i dan danas uzima pinku za te filmove.

Ivić Pašalić, politički pokrovitelj priče godinama negira bilo kakvo sudjelovanje u aferi Grupo, iako je prvotni sastavljač nacrta Ugovora Tomislav Dragun upravo Pašalića imenom i prezimenom stavio u prvotni nešifrirani Ugovor. Kada ga se pita za druženja s Kutlom, lakonski spomene igranje tenisa na Kutlinom posjedu u Markuševcu. Danas se Pašalić bavi nekretninama i peletima.

Pravosudna priča o aferi Grupo pada u vodu 7. 6. 2001., kad Vrhovni sud potvrđuje odluku Županijskog suda i odbija istražni zahtjev DORH-a protiv Kutle, Pavića i Grubišića te  zaključuje: osumnjičenici su eventualno radili na pripremnim radnjama za počinjenje (kaznenog) djela, što nije kažnjivo. U pravosuđu će se taj slučaj često navoditi kao negativni presedan.

Grubišić lakše diše, on je sada slobodan čovjek, štoviše, u Nacionalu se 2016. okuražio i zabavlja ga ta priča:

Točno je da sam veliki broj imena u šifrarniku napisao ja.   (…)   Još mi je smješnije što se i danas to tako smrtno ozbiljno shvaća.

Kutline radijske postaje u Zagrebu u međuvremenu je nominalno preuzeo Ivan Jurić Kačunić.

Na posao od Pantovčaka do Jadran filma Grubišić se vozi bijelim Porsche Panamerom. U skladištu Jadran filma čuva oldtimer kabriolet Jaguar i još jedan Porsche. Nedaleko od automobila, u tunelima koji su služili za Big Brother kamere, donedavno je bilo skladište hrpe neprodanih primjeraka knjige Grička vještica. Njegov ambiciozni projekt serijala Grička vještica HRT je odbacio i predmet je sudskog spora.

U noći izborne pobjede Grubišić je viđen u stožeru gradonačelnika s potvrđenim optužnicama, Milana Bandića, čije je vođenje gradom Zoran Milanović okarakterizirao kao klijentelističko i koruptivno. Isplatilo se – Grubišić je s Bandićem dogovorio Muzej Gričke vještice na Markovom trgu, između zgrada Vlade i Sabora. Grandiozni projekt, inače ga Grubišić radio ne bi.

Godinama Nino Pavić poriče intenzivne poslovne veze s Miroslavom Kutlom, a samog ga demantiraju silne zadužnice zbog kojih se sada preznojava: 25. 1. 2010. kod javne bilježnice Anice Hukelj Pavić je Kutli izdao 24 bjanko zadužnice ispunjene na iznos svake u iznosu od 925 000 kuna, ukupno 22.2 milijuna kuna. Kutle je 27.5.2016. te zadužnice prenio na stanovitog Ivana Čuljka, koji sada ovrhom Pavićevih nekretnina pokušava istjerati dug. Paviću je u međuvremenu Hanžeković preuzeo EPH, pa se sada Pavić  sa svojom djecom bavi web portalom Telegram. Miroslav Kutle u bijegu je od pravomoćne presude iz 2010., koja mu se zbog neizvršavanja kazne briše 2020., dakle uskoro. Da ne bude dosadno, čeka ga nekolicina sudskih procesa koji se pacaju već skoro drugo desetljeće: na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu K-1824/2017 (Tisak), K-728/2017 (Gradski podrum), K-2204/2016 (Diona), na Općinskom sudu u Splitu K-DO-311/2002 (Dalma), na Županijskom sudu u Splitu K-DO-105/2001 (Slobodna Dalmacija), a na Županijskom u Dubrovniku  K-1/2014 (Dubrovačka banka).

Kutle u BiH danas ulaže u stočarstvo i golf.

I može ga Jurica Pavičić u svojoj kolumni zvati „vrhunski barun Münchhausen“ u hipernormiranoj državi Vinko Grubišić je taj koji je uspio. Od dečka iz Dubrave, marljivog nositelja priznanja 7 sekretara SKOJ-a pa lakokonvertiranog HDZ-ovca došao je do gazde s Pantovčaka, te danas ima vlastiti filmski studio – Jadran film. Kao koproducent 2006. je bio zaslužan za Zlatnog medvjeda na Berlinaleu za film Grbavica. I tko još spominje da su tvrtke kćeri Jadran filma proteklih godina tužili zbog neplaćanja Auto Bossi, Best copy, Förch, Frigo, HOK osiguranje, Hoteli Zlatni rat, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HŽ Cargo, Lav rasvjeta, Mirakul prvi, Mirnovec pirotehnika… A kaznenu prijavu protiv Jadran filma i Vinka Grubišića zbog kršenja ugovora podnijeli su Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i Agencija za film Makedonije. HAVC zbog nenamjenskog trošenja novca u projektima Caruso (275 000 kn) i Falsifikator (480 000 kn), a Makedonci zbog neisporučivanja serije Makedonija, točnije niti jedne epizode do roka produženog do 4.9.2017., i za to plaćenog avansa od 1,1 milijun eura. Jadran film u Skopju nema ured, ali plaća, prema navodu Agencije za film, PR agenciju. U službenom očitovanju državne Agencije za film Makedonije iz veljače 2018. Grubišića se naziva “izdajnikom i varalicom koji nije imao namjeru snimiti nikakve serije već samo uzurpirati državni novac..”  Grubišić je o seriji Makedonija poručio:

Onaj tko je svjesno obmanuo Vladu će odgovarati za štetu. Potpuno je netočno kako su sredstva nenamjenski potrošena. Sva sredstva koja su dodijeljena od strane Agencije za film su namjenski potrošena i nema nikakvih dokaza koji govore suprotno.

OČITOVANJE DRŽAVNE AGENCIJE ZA FILM MAKEDONIJE, 2018.

Vinko Grubišić pobjednik je hrvatske tranzicije.

Jedna noć u zatvoru, a toliko puno se postiglo.