KRATKI RAZGOVORČEK S REDATELJEM SAŠOM POŠTIĆEM
Kraljina je tvoj prvi profi film. Kako je došlo do toga?
Prošle godine sam bio na prijemnom na ADU i dospio u uži krug, ali onda je malo zapelo. Film za taj prijemni sam radio više manje sam, bez nekoga da kaže ovo je dobro, ovo ne. Tako da sam odlučio da ću u Blank na radionicu da upoznam novu ljude. Napisao scenarij, poslao ga Igoru Jelinoviću koji je dao zeleno svjetlo i koju konstruktivnu kritiku i pomogao u predprodukciji. Gracias Igor.
Imali ste dosta noćnih snimanja. Što je bilo najteže na tim snimanjima? Kako su glumci izdržali duga čekanja?
Hladnoća i umor. Prvi dan su nas i lokacije dosta zezale. Glumice su se i razbolile pa smo morali prekinut snimanje. Družili smo se, al’ bilo mi je bitno da napravim opuštenu atmosferu druženja uz rad. Naravno vladao je i mali presing, jer smo snimali na “divlje”, od dućana gdje smo nenajavljeno ušli i krenuli snimat do tramvaja u kojem smo se molili da netko od putnika na kraju tejka ne pogleda u objektiv itd.. Bilo je tu svega, al’ ja volim “kaos”, u određenim granicama 🙂
Mentor vam je bio Karlo Vorih. Što ste najviše naučili od njega?
Karlo je super lik. Dao mi je par korisnih savjeta. U biti on se nije previše miješao, što je bilo super jer sam znao da je tu i da mu se mogu obratit ako nešto zapne.
Koji su tvoji daljnji planovi i ambicije?
Prijemni koji je početkom sedmog je sada najbitniji. O dalje ne razmišljam. Sada se fokusiram na radove koje moram napravit za taj prijemni, i na Kraljinu kojeg završavam u montaži.